Članak Ministra inostranih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova o situaciji u svijetu u kontekstu pandemije koronavirusa za kineske novine «Global Tajms»

Objavljujemo članak Ministra inostranih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova o situaciji u svijetu u kontekstu pandemije koronavirusa za kineske novine «Global Tajms»

          O pandemiji: izvodi i zadaci

Naglo širenje koronavirusa u posljednje vrijeme, izmijenilo je životni ritam na planeti.

U najširem smislu na provjeru su stavljeni međunarodni odnosi, na nivou, kako pojedinačnih država, tako i multilateralnih udruženja. Među očigledne posljedice ubraja se ekonomska recesija, kriza globalnog upravljanja, te porast protekcionističkih i izolacionističkih nastrojenosti. Ozbiljno su ograničene humanitarna, kulturna, turistička razmjena, uopšte kontakti između ljudi. I to je samo vrh ledenog brijega.

Nema sumnje, kada kriza bude prevaziđena (a to će se neizostavno dogoditi), predstoji nam da kompleksno i svestrano procijenimo rezerve svjetske stabilnosti pred sličnim izazovima, da u budućnosti formulišemo načine solidarnih odgovora na njih.Uporedo,  čini se, već na sadašnjoj etapi možemo izvući niz zaključaka.

Masovne epidemije nijesu nova pojava u istoriji čovječanstva, one su se više puta i ranije događale. Međutim, sadašnja epidemija, se širi bez presedana na fonu uzajamnih veza i uzajamne zavisnosti ljudi, zemalja, čitavih kontinenata, što je i čini posebnom. Dostignuća u oblasti tehnologije, informacije, transporta, čovjeka su učinili i intelektualno i čak i fizički „globalnim“. Usljed toga, većina problema u svijetu, prije ili kasnije, postaju zajednički, ili, kao minimum, imaju široku međunarodnu projekciju. Mi već odavno upozoravamo na opasnosti od potcjenjivanja mnogobrojnih prijetnji transgraničnog karaktera – terorizma, sajber kriminala – na što smo već odavno upozoravali. Isto kao i na to da nije moguće usidriti se u „tihoj luci“, ušančiti se i ograditi se, i rješavati svoje probleme na račun drugih. „Efekat virusa“ je očigledna potvrda ovome. Pandemija je još i naredno uputstvo za pokornost – pred velikom nevoljom jednake su i države, i ljudi, nezavisno od geografskog položaja, i od nivoa materijalnog blagostanja, ili političkih ambicija. Korona kriza je bukvalno eliminisala sve izvještačenosti i premazanosti, jasno demonstrirajući neprolaznu vrijednost ljudskog života. 

Daleko je od toga da su svi izdržali provjeru pandemije. Čak i u sadašnjim uslovima, kada se čini da je globalni izazov trebalo da ujedini, da makar privremeno primora da se zaboravi na kontradikcije, ponovo se pojavljuju pljačkaški pokušaji. Ne mogu svi da se suzdrže od iskušenja da djeluju u skladu sa principom „svako za sebe“. Postoje i oni, koji pokušavaju da tekuću situaciju iskoriste za „monopolske“ igre guranja uskih koristoljubivih  interesa, svođenja računa sa geopolitičkim konkurentima. Našavši se u takvoj „hranljivoj sredini“, virus ubrzava već formirane negativne tendencije, zaoštrava nagomilane protivurječnosti, i razmimoilaženja, razbija nezdravu konkurenciju.

Na taj način među neizbježne, prirodne posljedice njegovog širenja pridružuje se  i „vještačko“, izazvano nesposobnošću čovječanstva, tačnije, određenog njegovog dijela, odricanje od mišljenja  u duhu „svoj-tuđ“, čak i u uslovima opšte nevolje. A prevzilaženje samo objektivnih, već sada očiglednih posljedica COVD-19, zahtijeva solidarnost bez presedana, koncentraciju snaga  i resursa.  

Moramo konstatovati da nam je pandemija pokazala niz primjera nedostatka humanizma. Ovo bi bilo moguće pripisati zbunjenosti, pred rasplinjavajućom prijetnjom. Ali vjerovatno ovaj nedostatak je dubljeg karaktera i uslovljen je, kako sam već istakao, istinski neizlječivim egoizmom niza zemalja i njihovih rukovodećih elita. Umjesto konsolidacije napora i težnji za uzajamno razumijevanje oni, koji su navikli da se deklarišu ili da deklamuju o svom moralnom liderstvu i bogatim demokratskim tradicijama, odbacuju elementarna pravila pristojnosti, etičke granice i počinju da funkcionišu po „zakonima džungle“. Uzmimo kao primjer pokušaje da se breme krivice za širenje infekcije svali na Kinu, ili prljave spekulacije povodom ruske pomoći nizu država, koja je pružena na molbu njihovih vlada. Pojavile su se apsurdne optužbe na adresu moje zemlje, sa željom da se  humana i medicinska pomoć iskoristi u cilju „pojačavanja geopolitičkog uticaja“. Sve do suprotstavljenih baznim diplomatskim normama, ponižavajućih zabrana obraćanja Rusiji, za medicinskom i humanitarnom pomoći, nezavisno od toga koliko je situacija mukotrpna. Ispada da je famozna solidarnost evro-atlantskog modela skuplja od života i zdravlja desetina hiljada običnih građana.

Kako je moguće objasniti odsustvo želje kod niza zapadnih zemalja, koje lamentiraju o neophodnosti poštovanja ljudskih prava, da odustanu od primjene jednostranih ekonomskih restrikcija protiv zemalja u razvoju, makar do normalizacije globalne epidemiološke situacije, ako ne politizacijom humanitarnih pitanja i nastojanjem da se pandemija iskoristi, kako bi se kaznile nepoželjne vlade. Prema ocjeni OUN, takve sankcije, koje minimiziraju mogućnost običnih građana da realizuju svoja socijalna i ekonomska prava, ozbiljno komplikuju napore na očuvanju zdravlja stanovništva i udaraju po najnezaštićenijim slojevima.

Odlučno i dosljedno Rusija je protiv slične antihumane prakse, koja je sasvim nedopustiva  u vrijeme opšteljudskih kataklizmi. Upravo zbog toga, tokom vanrednog samita „Grupe dvadeset“, 26. marta, predsjednik V.V.Putin je pokrenuo inicijativu otvaranja „zelenih koridora“, koji bi bili oslobođeni od tgrgovačkih ratova i sankcija, a radi uzajamnih isporuka lijekova, prehrambenih proizvoda, opreme i tehnologije. I, konačno, mi smo pozdravili i podržali izjavu Generalnog sekretara OUN, A.Gutereša, sa pozivom upućenim stranama regionalnih oružanih konflikata, da neodložno obustave ratna dejstva i uvedu režim prekida vatre. Podrazumijeva se da nijedno primirje ne smije biti u službi predloga za oslobođenje od odgovornosti terorističkih grupa, koje su tako ocijenjene od strane Savjeta bezbjednosti OUN.

Krajnje su opasni pokušaji korišćenja sadašnje situacije u cilju podrivanja bazičnih principa rada OUN. Njene institucije moraju ostati osnovni koordinirajući mehanizmi višestrane saradnje u interesu efikasnog rješavanja zajedničkih problema čitavog čovječanstva. Sa tim u vezi duboko uznemiravanje izaziva  nepravedno klevetanje Svjetske zdravstvene organizacije, koja se sa ogromnom većinom država, nalazi na prvoj liniji borbe sa koronavirusom, pomažući svim zemljama da se orijentišu u epidemiološkoj situaciji, koja se brzo mijenjala, i da izaberu pravilne načine reagovanja na novoiskrslu opasnost. Nesumnjivo je da je Svjetska zdravstvena organizacija, kao i svaka složena struktura, u obavezi da usavršava svoju djelatnost i da se adaptira na nove uslove. Zbog toga je neophodno, ne - rušiti Organizaciju, već podržavati konstruktivni dijalog  svih država – članica na pripremanju zajedničkih profesionalnih odgovora  na nove izazove.  

Pandemija je po koji put diskreditovala na Zapadu ukorijenjeni mit o „kraju istorije“, o trijumfalnom načinu ultraliberalnog modela razvoja, zasnovanog na   principima individualizma i na uvjerenosti rješavanja svih problema isključivo tržišnim metodama. Ovakav pristup se zlurado našalio sa svojim pobornicima. Mnogo veću stabilnost od stresa  pokazale  su samostalne zemlje  sa regulisanim mehanizmima mobilizacije, jasno formulisanim nacionalnim interesima i originalnim vrijednosnim programima. Oni koji su krenuli putem podronjavanja nezavisnosti, lakomisleno se odrekli dijela suvereniteta, našli su se na gubitku.

Sada je jasno da glavni igrači na međunarodnoj areni, kao i ranije, ostaju države sa njihovim nacionalnim interesima. Međutim, ovo ne znači i ne pretpostavlja život u režimu rivalstva i izolovanosti. Prije bi trebalo da nas upućuje na sabiranje mnoštva unikatnih potencijala, njihovom ujedinjavanju radi efikasnog rješavanja ključnih problema savremenosti.

Sada je zatražen globalni „diplomatski koncert“ sa centralnom, koordinirajućom ulogom OUN. Procjenjujemo da će sadašnja epidemiološka kriza doprinijeti shvatanju  da je svjetski poredak bez alternative kada je u pitanju centralna uloga UN, koje su formirane na rezultatima Drugog svjetskog rata, da su one izdržale probu vremena i da imaju veliku zalihu pouzdanosti. Principi, koji su označeni u Statutu Svjetske organizacije, ostaju nepokolebljiv fundament za izgradnju međudržavnih odnosa i u savremenim uslovima.

Kao svakom živom organizmu, OUN je potrebno stalno, tanano podešavanje (štimovanje), pažljiva kontrolisana adaptacija  na višepolarne realnosti. I, naravno, i dalje je maksimalno potrebno koristiti te strukture globalnog upravljanja, kao što su „Grupa dvadeset“ i Svjetska trgovinska organizacija.

Dobru perspektivu imaju i ona međunarodna udruženja, inicijative i koncepcije, koje se oslanjaju na značaj inkluzivnosti, kolegijalnosti i ravnopravnosti. Upravo se na ovoj filozofiji, na principima uvažavanja kulturno-civilizacijskih  i nacionalnih specifičnosti  i tradicija, puteva i modela razvoja, obavlja saradnja u okvirima BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) i ŠOS (Šangajska organizaciona saradnja), u kojima ove godine predsjedava Rusija. U složenim vremenima, sličnim ovima, koje svijet preživljava sada, međusobno uvažavajući dijalog je važna sigurnosna mreža, koja pomaže da se usmjere napori na stvaralački kolosjek.

Kao što je već istaknuto na početku članka, spopadajući na čovjeka, virus udara na njegov ekonomski poredak. Usporavanje poslovne aktivnosti, prekidanje globalnih proizvodnih lanaca, znače pravi šok za svjetsku ekonomiju. Njoj je neophodno pomoći da preživi složeni period, a kasnije kolektivnim naporima obezbijediti progresivno postkrizno ozdravljenje. Pri čemu ne treba dozvoliti da loš ekonomski period nanese štetu međunarodnoj saradnji, da pojačava nedostatak nepovjerenja, da provocira nove zamotaje konfliktnosti u svjetskim postupcima.

Bilo bi idealno kada bismo se ujedinili na takvom zadatku – jer od njegovog uspješnog rješenja zavisi blagostanje građana svih država, bez izuzetka. Neophodno je zajedničko traženje novih tačaka rasta koje su u stanju da pomognu da se prevaziđe opšte opadanje. Kao doprinos za ovaj posao globalnih razmjera može biti sabiranje potencijala različitih integracionih projekata, koji se realizuju na velikim evroazijskim prostorima. Upravo je ka tome orijentisana inicijativa V.V.Putina o formiranju Velikog Evroazijskog partnerstva, zasnovanog na principima međunarodnog prava i transparentnosti, otvorenog za sve zemlje ovoga ogromnog kontinenta, uključujući članice Evrazes (Evroazijska ekonomska zajednica), ŠOS i ASEAN (Asocijacija država Jugoistočne Azije). Njena sistematska realizacija, ne samo da će učvrstiti pozitivnu ekonomsku uzajamnu povezanost,  povećati konkurentsku sposobnost svih učesnica, već će postati solidna zaliha u dijelu izgradnje svjetskog prostora i stabilnosti od Lisabona do Džakarte.            

Uvjeren sam da će i zemlje Evropske Unije takođe biti na dobitku, ukoliko u tom poslu budu učestvovale. Ukoliko bi se prisajedinile zajedničkim naporima, obezbijedile bi za sebe dostojno mjesto u novom, pravednijem i demokratskijem policentričnom sistemu svjetskog poretka. Vrijeme je da Evropljani prestanu da se odvajaju od bliskog kontinenta, pronalazeći egzistencijalne orjentire u drugim dijelovima svijeta i prizivajući spoljno vojno prisutstvo, koje ne samo da im ne učvršćuje sigurnost, već Evropsku Uniju lišava mogućnosti formiranja kao nezavisnog centra međunarodnog uticaja u suprostavljenom svijetu. U svakom slučaju izbor je na evropskim partnerima.

Jasno je da mi svi želimo čim prije da okrenemo stranicu koja je u vezi sa širenjem COVID-19. Ali je neizbježno da naučimo lekciju. Da li će ona biti ispravna, zavisiće samo od svakoga od nas.   

U svojoj viševjekovnoj istoriji, Rusija se više puta suočavala sa najopasnijim izazovima, kada je bio ugrožen i njen opstanak. I svaki put ih je, ne samo uspješno prevladavala, ne samo da je izlazila čvršća, već je i drugima pokazivala primjer humanizma i nekoristoljublja.

Upravo zato je naša zemlja jedan od ključnih međunarodnih centara, izvoznik i garant sigurnosti, ona nastavlja da gura konstruktivan, ujedinjujući poziv, da igra uravnoteženu, harmonizirajuću ulogu u pitanjima od svjetskog značaja. Spremna je da sarađuje sa svima koji žele zajednički trud na principima čestitosti, uzajamnog poštovanja interesa i zabrinutosti. Polazeći od toga da je sigurnost nedjeljiva u svim svojim dimenzijama, uvijek smo spremni da pružimo ruku pomoći drugim nacijama, nezavisno od politike, koju realizuju njihove sadašnje vlade.

Došlo je vrijeme u kome moramo da se odreknemo od inertnog mišljenja, koje se zasniva na preživjelim stereotipima i, napokon, da počnemo da djelujemo sa pozicija moralnosti, jer je u igri srećna budućnost svih stanovnika zemljine kugle, naše zajedničke kuće.