Tematski članci

Nazad

Članak "Mjere neekonomske prinude SAD za Evropu"

Poštovani prijatelji! 

Ambasada nastavlja sa inicijativom prevođenja analitičkih članaka aktuelne međunarodne tematike na srpski jezik. Zahvaljujemo Vam na komentarima i porukama koje ste nama uputuli preko naše Facebook stranice – oni su od velikog značaja za kvalitetniji odabir materijala. 

Članak "Mjere neekonomske prinude SAD za Evropu" objavljen je 25. maja na sajtu časopisa "Međunarodni život". Objavljujemo njegov prevod, pripremljen od strane Ambasade. 

U slučaju korišćenja ovog materijala obavezan je link na stranicu Ambasade - montenegro.mid.ru

"Mjere neekonomske prinude SAD za Evropu""

Nekoliko narednih mjeseci mogu biti odlučujućim na planu realizacije projekata isporuke ruskog gasa u Evropu. Administracija SAD pojačava napore  sa ciljem da  ometa izgradnju gasovoda "Sjeverni tok -2". Istovremeno, sa druge strane energetske karte Evrope - na Balkanu - povodom uspješne realizacije  projekta "Turski tok", aktivirane su diskusije u vezi sa budućom regionalnom strukturom gasovoda sa mogućim paralelnim novim početkom izgradnje projekta gasovoda iz Rusije do Bugarske, dnom Crnog mora.                                                                       

     O tome da SAD imaju namjeru da postignu prekid realizacije projekta "Sjeverni tok - 2", izjavio je 23. maja državni sekretar Majk Pompeo, na sastanku Odbora za inostrane poslove, Skupštine predstavnika Američkog kongresa. "Mi moramo da nastavimo sa pritiskom kako bi smo zaustavili "Sjeverni tok - 2". Mi ne smijemo dozvoliti da se uvećava zavisnost Evrope od ruskih energetskih isporuka. To ograničava njihovu slobodu djelovanja u odnosu prema Rusiji. Realno sve je malo složenije, ali, u  suštini  - ovakav stav je pravedan. Mi imamo realnu mogućnost da ih razjedinimo od Rusije  u mnogim aspektima". Vašington mora tako da postupa, kako bi eleiminisao situaciju,  u kojoj bi  "u kriznom periodu" Rusija mogala da iskoristi isporuke energenata kao instrument pritiska na Evropu, - uvjeren je Majk Pompeo: "Treba raditi tako kako oni ne bi raspolagali sa ovim  instrumentom pritiska."

   Istupajući protiv izgradnjre gasovoda  "Sjeverni tok - 2", Vašington " utrpava Evropi svoj nekonkurentni tečni prirodni gas", - tako su odreagovali u ruskoj ambasadi u SAD, pred kongresmenima. Tom prilikom su takođe izjavili da se geopolitika ponovo "najdirektnije miješa u ekonomiju" i "diskredituje parolu o diverzifikaciji isporuka".

    U ruskom diplomatskom  predstavništvu su podsjetili da se bivši američki predsjednik, Ronald Regan, koji je "idol današnjih republikanaca", takođe suprotstavljao izgradnji gasovoda  iz SSSR - a u Njemačku, početkom 1980-ih  godina. Njegova administracija je zavodila sankcije protiv onih kompanija, koje su učestvovale u izgradnji gasovoda, podsjetili su u diplomatskoj misiji.  I tada je Vašington argumentovao svoje aktivnosti  kao neophodnosi  "da ne dozvoli Rusiji da pojača uticaj  na evropske saveznike  SAD“, - istakli su u ambasadi.

     Radi se o direktivi  predsjednika Regana, koju je potpisao 1983. godine, koja je pretpostavljala korišćenje ekonomskog pritiska  u cilju ograničavanja spoljno-političkih i vojnih sposobnosti  SSSR, i, posebno, da se suprotstavi izgradnji  magistralnog izvoznog gasovoda Urengoj - Pomara - Užgorod uz učešće kompanija i banaka iz evropskih zemalja. "U tom smislu mi danas kao da smo se vratili  35 godina unazad. Ista retorika, ista sredstva. Samo što sada administracija štiti onaj gasovod, budući da je on bio izgrađen kroz Ukrajinu",- podvukli su diplomate.

      Ruska strana je takođe naglasila, da je Robnald Regan "imao mudrosti " da nakon dvije godine ukine sva ograničenja zbog njihove "totalne besmislenosti" i izrazila je  nadu da će administracija sadašnjeg predsjednika Donalda Trampa  "izvući zaključke iz ranije istorije".

http://interfaxenergy.com/uploads/media/ngd/1423566023.jpg

     Poziciji administracije Donalda Trampa, u pogledu stava prema izgradnji projekta  druge faze  gasovoda  iz Rusije u Njemačku, takođe se usprotivio i Berlin. Njemački ministar ekonomije i energetike  Peter Altmajer je kao cilj Vašingtona naznačio obezbjeđenje isporuke u Evropu velikih količina sopstvenog tečnog prirodnog gasa. (SPG). "Oni imaju razvijenu infrastrukturu terminala tečnog prirodnog gasa,  koji  moraju iskoristiti kao dobit za sebe", - podsjetio jer ministar. On je naglasio da SAD ostaju prijatelj i partner  Njemačke, međutim, Vlada Njemačke daje prednost zaštiti "zajedničkih vrijednosti": ako se Vašington bude zalagao za održanje principa "Amerika prije svih" i bude štitio prvenstveno svoje interese, onda SAD moraju shvatiti da će Evropa braniti svoje.

     Osim toga Peter Altmajer je izrazio sumnju  da će američkoj administraciji poći za rukom da ostvari svoje geoekonomske ciljeve u energetici,  čak i u slučaju da projekat izgradnje druge faze gasovoda iz Rusije u Njemačku zbog toga bude i blokiran, budući da je tečni prirodni gas Evropljanima puno skuplji od onoga koji dolazi cjevovodima. "tako da blokada "Sjevernog toka – 2“ sama po sebi neće garantovati izvoz amerićkog SPG u Evropu“, - istakao je njemački ministar.

     U vezi sa ovim pitanjem još otvorenije se izjašnjava bivši njemački savezni kancelar Gerhard Šreder.  Po njegovim izjavama suprotstavljanje, koje Amerika ispoljava prema izgradnji gasovoda "Sjeverni tok - 2", nema racionalnog uporišta; ono se može objasniti samo komercijalnim interesima konkurenata."Ne postoje nikakvi racionalni argumenti protiv "Sjevernog toka - 2", njih jednostavno izmišljaju. Tu su presudni lični interesi  i ekonomski interesi konkurenata, upravo SAD", izjavio je za vrijeme poslovnog doručka na Peterburškom međunarodnom ekonomskom forumu. Prema riječima Gerharda Šredera, predsjednika Borda direktora  kompanije  Nord Stream AG, SAD žele da prodaju svoj tečni prirodni gas evropskim potrošačima, ne vodeći računa  da li on odgovara mogućnostima Evrope, kvalitetom i specfičnostima. Tako ponašanje će staviti na udar energetsku sigurnost gasne infrastrukture regiona, - smatra Gerhard Šreder.

     Pozicija Njemačke  u odnosu na projekat "Sjeverni tok - 2" određena je čisto ekonomskim, a šire gledano - opšteevropskim interesima - uračunavajući pojačanu zategnutost  u odnosima sa SAD i njihovim evropskim saveznicima. "Bez obzira na to što su odnosi evropskih lidera  sa Putinom zategnuti kao i ranije, zbog neslaganja po pitanjima Ukrajine, Sirije i drugim, iranska kriza ih zbližava. Pri tome se odnosi Merkelove sa Trampom pogoršavaju, i SAD sada prijete da će kazniti njemačke kompanije, koje učestvuju u izgradnji novog cjevovoda  za isporuku ruskog gasa ispod Baltičkog mora", - priznaje američka agencija poslovnih novosti Bloomberg.

     Pojačavanje pritiska na evropske vlade  i kompanije sa ciljem da se primoraju da  otkažu učešće u izgradnji  projekta "Sjeverni tok - 2", osim produbljivanja protivurječnosti sa obje strane Atlantika, u sebi sadrži još jednu značajnu posljedicu. Pritisak na prethodno pomenuti projekat, nezavisno od njegovih rezultata, objektivno uvećava šanse za realizaciju energetskih projekata na Jugo - Istoku Evrope. Države koje tamo gravitiraju  neskriveno žure da podignu sopstvene isporuke  u energetskoj partiji sa tim, kako bi dobile ulogu ne samo regionalnog, već i evropskog centra u snabdijevanju gasom.

http://biznesalert.com/wp-content/uploads/2017/10/Nord-Stream-i-OPAL-bez-podpis%C3%B3w.jpg

     U ovom kontekstu nikako nije slučajna ideja, koju je nedavno objelodanio bugarski predsjednik Rumen Radev, tokom njegove dvodnevne posjete Rusiji, o obnavljanju projekta izgradnje rusko-bugarskog gasovoda u novoj konfiguraciji. Podsjetivši o rusko-njemačkom gasnom projektu, a takođe i na važnost teme energetske sigurnosti za Sofiju i Brisel, on je izjavio: "Nadam se da će naše vlade razmotriti mogućnost direktnih isporuka gasa iz Rusije preko Crnog mora". Istovremeno je bugarski predsjednik istakao da je Rusija uvijek bila strateški partner Bugarske  u energetici, isporučujući joj prirodni gas, naftu i atomsko gorivo.

     Rumen Radev je detaljnije razradio ovu temu u usklađenom intervjuu ruskim medijima, prilikom njegove posjete Sočiju. "Nesporno je da je direktna isporuka najbezopasnija, najsigurnija i najjeftinija. Posebno kada se radi o isporukama dodatne količine ruskog prirodnog gasa u Bugarsku, Srbiju, Mađarsku, Austriju i na sjever Italije. Kako za Rusiju, tako i za Bugarsku logičan izbor za povećanje isporuka ruskog prirodnog gasa u Evropu je put preko bugarske teritorije", - izjavio je on.

     Očigledno je da je u najbliže vrijeme moguće očekivati aktiviranja bilateralnih i mulitilatertalnih diskusija, koje će se odnositi na buduću infrastrukturu transporta gasa u Jugo-Istočnoj Evropi, sa njenim "vezivanjem"sa Austrijom ili Italijom. Ovdje su ključni igrači Bugarska i Turska. Teško da će u Ankari biti pozitivno primljena namjera Sofije da prevede na svoju teritoriju regionalne tokove gasa, umjesto da dobija gas iz druge izvozne ruke "Turskog toka". U tom smislu je karakteristična publikacija jednoga od vodećih turskih izdanja - Habertürk - koje se, ne pominjući inicijativu  bugarske strane, faktički uključilo  u diskusiju o tome, ko će upravo biti osnovni korisnik od tranzita ruskog gasa: "Odakle i  kuda će poći druga žica "Turskog toka"? Za sada se ne zna. kakva će biti ova linija: Grčka - Italija, Bugarska - Srbija - Mađarska? Vrijeme će pokazati".

     Zainteresovanost država Jugo-Istočne Evrope da postanu ne samo potrošači, već i tranziteri ruskog gasa, određuje takođe specifičnost njihovog geografskog položaja, koju usložnjavaju dolazak SPG - tankera iz SAD (za razliku od mogućnosti Njemačke,  Poljske, ili  pribaltičkih zemalja). Odgovarajući  prijemni i regazifikacioni terminali, mogu se izgraditi samo u Hrvatskoj i Grčkoj. Ipak nerazvijena cjevovodna infrastruktura, za dalji transport,   obesmišljava slične isporuke takvim državama, kao što su Austrija, Mađarska, Češka, ili Slovačka.

     Dodatni faktori neodređenosti su i sadašnje različito usmjerene tendencije na svjetskom tržištu nafte - situacija, koja direktno utiče na koštanje gasa. Većina eksperata, se uzdržava od dugoročnih prognoza, ali niz procjena nagovještava dalji rast svjetskih cijena nafte. Tako eksperti Bank of America predviđaju da će se cijena nafte, već 2019. godine, vratiti  cifri od 100 dolara za barel, a stručnjak za djelatnost naftnih hedž-fondova, Pjer Anduarand, pretpostavlja, da čak nivo od 300 dolara za barel "nije nešto nemoguće".

https://thumbor.forbes.com/thumbor/960x0/https%3A%2F%2Fblogs-images.forbes.com%2Farthurberman%2Ffiles%2F2018%2F02%2FFig-1.jpg

     Takođe treba imati u vidu, da tendencija rasta svjetskih cijena nafte, koja se zadržava, objektivno podriva  vjeru  u sposobnost SAD u razvoju industrije proizvodnje nafte iz škriljaca. (kako nafte, tako i gasa), te da efikasno može uticati na globalne procese. "Nafta iz škriljaca neće riješiti današnje cijene isporuka" - navodi karakterističnu procjenu eksperata  kompanije  Goldman Sachs, britanska novina The Guardian.

     Ključno nalazište škriljaca u SAD, Permsko – održava se posljednjim naporima. Veoma mu nedostaje prostora, ne samo za dobijanje nafte, već i prirodnog gasa, - upozoravaju analitičari  kompanije  S&P Global Platts.

     A ovo sa svoje strane nagovještava  nove pokušaje administracije Donalda Trampa za dostizanjem svojih globalnih ekonomskih ciljeva, onim, što je u političkoj ekonomiji prihvaćeno da se naziva kao  "mjere neekonomske prisile".