Vijesti Ambasade

Poštovani prijatelji! 

Ambasada nastavlja sa inicijativom prevođenja analitičkih članaka aktuelne međunarodne tematike na srpski jezik. Zahvaljujemo Vam na komentarima i porukama koje ste nama uputuli preko naše Facebook stranice – oni su od velikog značaja za kvalitetniji odabir materijala. 

Članak "Istok 2018." objavljen je 14.septembra ove godine na sajtu ruskog časopisa "Rusija u sjvetskoj politici". Objavljujemo njegov prevod, pripremljen od strane Ambasade.

U slučaju korišćenja ovog materijala obavezan je link na stranicu Ambasade - montenegro.mid.ru

“ISTOK-2018”: Rusija i Kina pojačavaju  vojnu saradnju

 Majkl Kofman je viši naučni saradnik Analitičkog Centra ratne mornarice (CNA), naučni saradnik Instituta Kenana Međunarodnog naučnog centra Vudro Vilsona (SAD).

Rezime: „Istok“ – je jedna od najkrupnijih vojnih vježbi, koje Rusija održava svake godine i zato je vrijedna pažnje. Ove godine se povećao geopolitički status vježbi: kao prvo u njoj će učestvovati Kina, koja planira da angažuje 3200 vojnika i 30 aviona.

Ministar odbrane Ruske Federacije, Sergej Šojgu, je obećao da će septembarska strateška vježba „Istok 2018“ biti najveća od 1981.godine. Prema njegovoj izjavi biće angažovano 300 (trista) hiljada vojnika i 36 (trideset šest) hiljada sredstava tehnike. Realne cifre će, najvjerovatnije, biti manje, ipak „Istok – 2018“ je jedna od najkrupnijih vojnih vježbi, koja se održava svake godine u Rusiji i zato je vrijedna interesovanja. Ove godine je povećan geopolitički status vježbi, jer će u njima učestvovati Kina, koja planira da angažuje 3200 vojnika i 30 aviona. Demonstracija rusko-kineske vojne saradnje može se posmatrati kao signal da ove dvije zemlje smatraju jedna drugu manjom opasnošću od narastajućeg pritiska SAD. 

Rusija svake godine u septembru održava vojne vježbe na nekom od „strateških pravaca“. Manevri „Istok – 2018“ će se odvijati na Dalekom Istoku od 11-17 septembra. Međutim, sadašnje vježbe se bitno razlikuju od prethodnih. Umjesto strateške štapske obuke, Rusija sprovodi „strateške manevre“ (tehnički viši stepen obuke) na izabranoj pozornici vojnih dejstava. Akcenat je obično na jednom strateškom pravcu, učvršćuje se jedan vojni okrug; ovoga puta dijelovi različitih vojnih okruga i flota će se podijeliti na dvije strane. Tokom vježbe „istočnim“ snagama – dijelovima Istočnog vojnog okruga, Tihookeanske flote i kineskim jedinicama, suprotstaviće se „zapadne“ snage, koje su sastavljene od dijelova Centralnog vojnog okruga i Sjeverne flote. Strateški manevri  daju mogućnost  da se odvježba saradnja krupnih vojnih formacija  i da se privuku druge zemlje. Umjesto zajedničkih vježbi protiv hipotetičkog neprijatelja, u čijoj ulozi mogu biti SAD ili Japan, u ovim manevrima su angažovane dvije grupe, koje su satsavljene od ruskih jedinica. Slična šema je korištena u sovjetsko vrijeme, sredinom 1930-ih.

Bila to štapska obuka, ili strateški manevri, u svakom slučaju to nije obična godišnja smotra ruskih oružanih snaga. Riječ je o imitaciji zamašnog konflikta, u kome moraju sarađivati vojno i civilno rukovodstvo.  Faktički to je proba državne mobilizacije, provjera građanske infrastrukture, sistema unutrašnje bezbjednosti i rezervista, komande u različitim regionima u slučaju rata. Neočekivane provjere bojeve gotovosti  počele su 20.avgusta. Dijelovi ruskih oružanih snaga u raznim okruzima su na znak uzbune mobilisani i odlazili su na vježbu. Poslije godišnjih strateških vježbi obično slijedi provjera nuklearnih snaga, kasnije, tokom jeseni, a takođe i provjera sertifikata, koja se nastavlja i traje čitav novembar.

Istočni vojni okrug je specifičan, za razliku od drugih on mora biti pripremljen da sam obavlja ratne operacije. To je ogroman dio zemlje, sa malim brojem stanovništva, ograničenom infrastrukturom i razbacanim garnizonima. Zato se ovdje nalaze mnogobrojne kopnene jedinice, raketne brigade i formacije osposobljene za samostalno djelovanje. U slučaju konflikta podršku će im pružiti Centralni vojni okrug, ali zbog udaljenosti  vojne infrastrukture i jedinica, dislociranih prema zapadu od Urala, Daleki Istok mora biti osposobljen da se brani sopstvenim snagama  što je moguće duže.

Bez obzira na glasnogovorničke izjave  predstavnika ruskih vlasti o tome da će u manevrima učestvovati 300(trista) hiljada vojnika, t.j. trećina sastava ruskih oružanih snaga, realne cifre će, najvjerovatnije, biti manje. Ministarstvo odbrane  Ruske Federacije se koristi jedinstvenim metodom prebrojavanja učesnika vježbi, što predstavlja nešto između „iskrene laži“ i fikcije. Prema ovom sistemu prebrojavanja, brigade i divizije, koje upute  samo jedan bataljon, ili koje se angažuju samo na štapskom nivou, u potpunosti se ubrajaju. Na taj način količina učesnika vježbi se zančajno uvećava, a ponekada službenici Ministarstva odbrane post faktum  vrše reviziju cifara u cilju njihovog uvećanja. Naprimjer, u vojnoj vježbi „Istok – 2014“ prvobitno je prikazano angažovanje 100 hiljada vojnika, kasnije su u Ministarstvu ocijenili da je ova cifra nedovoljno upečatljiva, pa su objavili novu  - 155 (sto pedeset pet) hiljada. Kada se radi o vježbama „Istok“ često se cifre naduvavaju, budući da one ne potpadaju pod Bečki sporazum o vojnim manevrima u Evropi, i nema rizika da će izazvati protivdejstva od strane NATO. Problem predstavlja to što ove cifre ponekada ipak uzimaju ozbiljno – pišu se čitave studije u kojima se upoređuju podaci o manevrima NATO i Rusije.  

Poziv Kini da učestvuje u ovim manevrima i odluka Pekinga  da pojača status  vojne saradnje sa Moskvom, treba posmatrati kao značajan signal. U prvom redu, da Kina nije pozvana, bilo koja vježba sličnih razmjera  izazvala bi sumnjičavost  kod kineskog rukovodstva, da su vojni manevri usmjereni protiv nje. Zato je pozivanje Kine logičan korak, ukoliko Moskva želi da izbjegne nesporazume sa Pekingom. Potrebno je demonstrirati prijateljstvo  i težiti prema tome, kako vojne mogućnosti, koje se demonstriraju na manevrima, ne bi bile shvaćene kao prijetnja. Počev od 2014.godine, prilikom analize plana manevara „Istok“, Moskva se trudi  da se skoncentriše na napade iz vazduha i sa mora,  t.j.da pruži otpor ekspedicionim snagama SAD i njihovih saveznika u Azijsko – Tihookeanskom regionu. Scenarij kopnene operacije bi pretpostavljao otpor snaga KNR(Narodne Republike Kine).

Oficijelno učešće Pekinga  je još jedan dokaz da Rusija i Kina nastoje da uravnoteže uticaj SAD, a ne jedne prema drugoj. Vojna lica stavljaju akcenat na potencijal, ali u konačnom, prilikom procjene opasnosti, države se oslanjaju na sopstveno poimanje namjera potencijalnog neprijatelja i njegovih modela ponašanja. Zajednički manevri, širenje vojne saradnje i susreti na najvećem nivou  svjedoče da establišment Rusije i Kine ne smatra da su ove zemlje jedna drugoj opasnost. Ovo ne znači da će one sklopiti savez, ali je to, nepobitno, važan korak u tom pravcu.

Rusija, sa svoje strane, nastoji da postepeno uvuče Kinu  u novu konfiguraciju, koja će omogućiti da se uravnoteži uticaj Vašingtona. U tom kontekstu poziv Kini  da učestvuje u masovnim ruskim manevrima ne čudi i nije nov. Zajedničke manevre Rusija i Kina su sprovodile u Tihom okeanu, u okviru strateških vježbi „Zapad“, prošle godine. Slične zajedničke manevre Rusija i Kina sprovode svake godine.

Kako je već pominjano, glavni faktor proširenja vojne saradnje  Rusije i Kine  nije uzajamno povjerenje ili uzajamne simpatije, što nije posebno ni potrebno za saradnju dvaju država. Problem su Sjedinjene Američke Države, koje su proglasile Rusiju i Kinu svojim suparnicima u strategiji nacionalne odbrane. Vašington aktivizira suparništvo s objema državama u vojnoj sferi, i na taj način ih podstiče da one budu bliže jedna drugoj.

Računajući na sankcije Zapada, a takođe na brz uspon Kine, Moskva nema drugih strateških inicijativa: saradnju u sferi ekonomije i sigurnosti treba tražiti na Istoku. Rusija je već izabrala, a Kina, za  sada, razmišlja kako postupati u uslovima suparništva sa SAD-om, koje se sve više zaoštrava.

Za Sjedinjene Američke Države saradnja Moskve i Pekinga je od ogromnog značaja: samo Kina može da ospori američko globalno liderstvo  s gledišta  globalnog bruto dohotka i vojne moći, a Rusija raspolaže resursima, vojnim tehnologijama i međunarodnim autoritetom kojim bi mogla učvrstiti ambicije narodne Republike Kine. Osim toga Kina raspolaže dovoljnim finansijskim resursima kojima može podržati Rusiju u periodu  zapadnih sankcija, naravno, ukoliko odluči da to uradi. Takav ishod nije predodređen, ali strategija je umješnost predviđanja budućnosti.

Godišnji vojni manevri su takođe u službi demonstriranja sigurnosti Rusije i njene pripremljenosti da može voditi dugačak sukob, koristeći obično naoružanje čak i u takvom udaljenom regionu, kao što je Daleki Istok. Uzimajući u obzir da se upravo na Azijsko – Tihookeanski region odnosi projektovanje američke moći i da se tamo nalaze najjači američki saveznici, region se može pretvoriti u zonu „horizontalne eskalacije“ ili geografske ekspanzije, u slučaju krize ili konflikta u Evropi. Cilj sprovođenja sličnih manevara je da se razbiju zablude potencijalnih neprijatelja da se napad na ovaj dio Rusije može zamisliti bez velikih gubitaka.Nuklearna komponenta  sličnih obuka obično služi da ukaže na činjenicu uzdržavanja od primjene nestrateškog nuklearnog naoružanja, kako se ne bi dozvolila eskalacija konflikta. Manevri „Istok – 2018“ treba da podsjete regionalni auditorij i potencijalne neprijatelje, da Rusija, iako nije azijska država, nastavlja da bude centar moći u Aziji.