Tematski članci

Objavljujemo prevod članka bivšeg Ministra spoljnih poslova Rusije (1998-2004) Igora Ivanova, preuzetog sa portala "Ruski savet za međunarodna pitanja".

Svijet će biti drugačiji

Većina vodećih eksperata i analitičara u čitavom svijetu saglasna je u mišljenju da će čovječanstvo naći način da pobijedi COVID-19. Glavni sporovi se vode u vezi sa pitanjem – kolika će biti cijena te pobjede: o trajanju epidemije, mogućem broju inficiranih i umrlih, razmjerama gubitaka za globalnu ekonomiju i rokovima njenog obnavljanja. Međutim, kakve god scenarije daljeg razvoja događaja mi izgrađivali, jedno je jasno: pandemija koronavirusa je već postala jedan od onih događaja, koji razdvajaju staru istorijsku epohu od nove.

Poslije COVIDA-19, svijet će biti drugačiji i ovu smjenu epoha će svi osjetiti na sebi: od lidera velikih država i top menadžera transnacionalnih korporacija, do aktivista građanskog društva i običnih žitelja. Slični oštri lomovi u istoriji čovječanstva, po pravilu su  nastupali  usljed masovnih ratova. Stoga nije slučajno što i u naše vrijeme borbu protiv koronavirusa, praktično u svim zemljama, nazivaju nikako drugačije, već ratom. Uporedo sa ovim klasična definicija rata podrazumijeva oružani sukob između različitih subjekata (međunarodnih koalicija, posebnih država, političkih snaga unutar država, oružanih grupacija plaćenika i tako dalje), sa ciljem nametanja svoje volje oponentu. Prema ratnim bilansima, uvijek su postojali pobjednici i gubitnici, i upravo su pobjednici uspostavljali svoja pravila igre, ili na posebnom komadiću zemlje, ili na čitavoj planeti.

Na današnjoj etapi razvoja čovječanstva, jedna od karakterističnih specifičnosti  je to što se u savremenim ratovima sve više podlokava autentičnost suprotstavljenih snaga. Hibridni i informacioni ratovi, ratovi na polju kibernetike, drugi oblici konfrontacija, uz korišćenje savremenih tehnologija, mijenjaju klasične predstave o ratu, kao o sukobu dva ili nekoliko jasno označenih subjekata. Budući da suprotstavljene strane gube jasne konture, poprimajući sve više amorfan izgled, a katkad postaju sasvim neuhvatljive, onda je mnogo teže utvrditi ko je pobjednik, a ko gubitnik.

Sve češće su gubitnici u manjoj ili većoj mjeri svi suprotstavljeni učesnici, a pojam pobjede gubi svoj raniji, u potpunosti jednoznačan smisao.

Evo zašto bi borba protiv koronavirusa morala da pogura čovječanstvo u pravcu drugačijeg osmišljavanja temeljnih principa obezbjeđenja međunarodne sigurnosti. Ako se vrtoglavo mijenja hijerarhija prijetnji sigurnosti, ako imamo posla s principijelno drugačijim neprijateljem, onda se, u skladu sa tim, mora mijenjati hijerarhija naših prioriteta u obezbjeđivanju sigurnosti. Nacionalna bezbjednost se već ne može zasnivati isključivo ili prevashodno na vojnom potencijalu: atomsko naoružanje i druga savremena naoružanja nijesu u stanju da se suprotstave koronavirusu, klimatskim promjenama, nekontrolisanim migracijama i drugim izazovima, koji stoje pred čitavim čovječanstvom i pred svakom posebnom državom.

Stari bezbjedonosni instrumenti, koje smo naslijedili  iz prošle epohe, danas  samo besmisleno melju ona ogromna sredstva, koja su mogla da se usmjere za razvoj nauke, obrazovanja, medicine i tako dalje.

U uslovima pandemije, koja je zahvatila čitav svijet, generalni sekretar UN, Antonio Gutereš je pozvao na globalni prekid vatre u svim konfliktima, koji su u toku. Rimski papa je takođe uputio poziv za prekid svih ratova u  cilju objedinjavanja napora u borbi protiv pandemije. Arapska koalicija, na čelu sa Saudijskom Arabijom  je već objavila prekid ratnih operacija protiv Husitskog pokreta u Jemenu, kako bi „spriječila širenje koronavirusa u ovoj zemlji“. Izrael i „Hamas“su počeli pregovore o razmjeni zarobljenika.

Ove i druge činjenice govore o tome da svijet postepeno postaje svjestan da je koronavirus, kako je primijetio Antonio Gutereš, „naš zajednički neprijatelj“. I takvih zajedničkih neprijatelja, sa sigurnošću se može govoriti, - imaćemo sve više.

Razumljivo je, nije moguće a da se ne uoče i druge tendencije u današnjoj svjetskoj politici, koja odražava tradicionalni kurs ponašanja država u međunarodnim odnosima – pokušaja da se iz krizne situacije izvuče maksimalna jednostrana korist. COVID-19 je dolio ulje na vatru informacionog rata.

Čuje se dosta spekulacija povodom toga koji je model političkog uređnja – autoritarni ili demokratski – sebe pokazao u najboljem svjetlu u borbi protiv koronavirusa, čija će se ekonomija pokazati efikasnijom na etapi obnove poslije pandemije. Debatuju o tome koja zemlja je najviše odgovorna za širenje koronavirusa, i kako će se promijeniti globalni balans snaga nakon završetka sadašnje krize.

Sve ovo govori u prilog tome, da uporedo sa borbom protiv koronavirusa, čovječanstvo očekuje ne manje oštar rat (on je faktički počeo) na političkom planu, povodom modela uređenja svijeta na nov način.U toj bici linija fronta neće postojati samo između posebnih država i njihovih saveznika, koliko unutar država, budući da svaka zemlja ima i zaštitnike starog i pobornike novog. U svakom društvu i Istoka i Zapada će se naći političari koji su posvećeni komforu prošlosti, i političari, koji se udubljuju u nemirnu budućnost.

Ishod ovih suprotstavljanja zavisiće u veoma velikoj mjeri od državnika, koji će biti spremni da interese globalne bezbjednosti stave iznad svojih političkih ambicija, da podrede taktiku strategiji i da se odreknu od navilknutog prioriteta favorizovanja nacionalnih interesa, čak i na štetu međunarodnog sistema u cjelini.

U avgustu 1944. godine kada se približavala pobjeda u Drugom svjetskom ratu, predstavnici zemalja antihitlerovske koalicije okupili su se u Dumbarton-Oksu da se dogovore o osnivanju svjetske organizacije za očuvanje mira i bezbjednosti. Nakon godine u San-Francisku oni su potpisali Povelju Organizacije Ujedinjenih Nacija. Dogovor je bio postignut bez obzira na to što su kod ratnih pobjednika postojale veoma različiti, katkada, direktno suprotstavljeni pogledi o najfundamentalnijim pitanjima budućih međunarodnih odnosa, pa i budućnosti ljudske civilizacije u cjelosti.

Za sada mi ne znamo koliko će još vremena trebati da se proglasi konačna pobjeda čovječanstva nad koronavirusom. Ali već sada stalne članice Savjeta bezbjednosti  UN bi mogle da pokrenu zajedničku inicijativu o započinjanju pregovaračkog procesa, koji bi bio  usmjeren na obnavljanje rukovođenja čitavim sistemom međunarodnih odnosa. Takva inicijativa, ne samo da bi priblizila našu zajedničku pobjedu nad COVID-19, već bi i čitavom čovječanstvu poslužila kao osnov za pouzdan pogled u budućnost.