Vijesti Ambasade

Poštovani prijatelji! 

Ambasada nastavlja sa inicijativom prevođenja analitičkih članaka aktuelne međunarodne tematike na srpski jezik. Zahvaljujemo Vam na komentarima i porukama koje ste nama uputuli preko naše Facebook stranice – oni su od velikog značaja za kvalitetniji odabir materijala. 

Članak "Za koga, osim Irana, SAD spremaju "ludačku košulju" objavljen je 15.septembra ove godine na sajtu "Fonda strateške kulture". Objavljujemo njegov prevod, pripremljen od strane Ambasade.

U slučaju korišćenja ovog materijala obavezan je link na stranicu Ambasade - montenegro.mid.ru

Za koga, osim Irana, SAD spremaju „ludačku košulju“?

4.novembra će stupiti na snagu oštre sankcije SAD prema Iranu i zemljama, koje sa njim održavaju trgovačke odnose

U Teheranu se pitaju, šta će uspjeti SAD u Savjetu bezbjednosti OUN u septembru, dok oni tamo predsjedavaju? Da li će pokušati da Iran bace na koljena? Koliko god da to nije lijepo, Vašington za to vrši pripreme. Ministar inostranih poslova Irana Mohamed Dževad Zarif okrivio je Sjedinjene Države zbog zloupotrebe predsjedavanja Savjetom bezbjednosti OUN i podsjetio je da „postoji samo jedna rezolucija Savjeta Bezbjednosti OUN o Iranu, ali Donald Tramp je krši i druge podstiče da tako postupaju...“

Namjere Trampa su svima poznate, ali mnogi nijesu spremni da im se suprotstave. Sirija je  najnapetija tačka sukoba između SAD i Irana, ali nije jedina. Vašington će pokušati  da od svih izdejstvuje  odustajanje od bilo kakve saradnje sa Iranom. Tom prilikom će morati da počne od Indije, da je liši zadovoljstva da bude u prijateljskim odnosima sa Teheranom. Kao što piše  TheEconomicTimes, indijski ministar privrede i trgovine, Sureš Prabhu (SureshPrabhu) je izrazio spremnost da udvostruči obostrano korisnu trgovinu sa Iranom u narednih pet godina i da je uveća do 13,8 milijardi dolara. Glavni faktor rasta indijsko-iranske robne razmjene je Međunarodni transportni koridor Sjever Jug (INSTC), između Rusije, Irana i Indije, koji spaja Sjevernu Evropu sa Kaspijskim morem, Persijskim zalivom i Indijskim okeanom. U ovaj projekat je uključeno već jedanaest zemalja, od Turske i Bjelorusije, do Sirije i Omana.

Sureš Prabhu i iranski ministar saobraćaja i gradskog razvoja Abaz Ahundi su prošle nedjelje u Nju-Delhiju razmotrili varijante zaobilaženja sankcija, kojima Tramp želi da podvrgne Teheran. TheEconomicTimes piše da službeni Vašington zahtijeva od Indije da do 4.novembra prekine sav uvoz iz Irana. Međutim, kako je to moguće učiniti ako je Indija u tekućoj finansijskoj godini iz Irana uvezla 18,5 miliona tona nafte (Poslije Iraka i Saudijske Arabije, Iran je treći izvoznik nafte)  i trgovinu sa Iranom uvećala za milijardu dolara?

Američki kablovski i satelitski televizijski kanal novosti CNBC piše, da „Indija nema sposobnost da prekine uvoz iranske nafte, kako to zahtijevaju sankcije SAD, poslije Kine ona je drugi kupac iranske nafte“. Telekanal je u pravu: Indija uvozi  70 (sedamdeset) procenata energenata u kojima oskudijeva, među kojima i naftu  u količini 523 (petsto dvadeset i tri) hiljade barela na dan; isključiti jedan od glavnih izvora  takvih resursa  značilo bi urušiti ekonomiju zemlje u kojoj živi  milijarda i trista miliona ljudi,

Indija ne može naći zamjenu za jeftinu  i za transport najbližu iransku naftu. Transport nafte iz Irana u Indiju ne košta skoro ništa, a indijski prerađivači su specijalizovani za preradu upravo iranske nafte. Međutim, u Vašingtonu ovo ne smatraju kao problem. Kako bi primorali Nju-Delhi da se složi sa zahtjevima Trampove aministracije, početkom septembra u Indiji su boravili  ministar odbrane SAD, Džejms Metis i državni sekretar, Majk Pompeo. „Od takvog zahtjeva mi možemo odustati, gdje je to neophodno, - izjavio je Pompeo, kako bi primamio indijsku stranu, - ali mi očekujemo da će sve zemlje prekinuti kupovinu iranske nafte, ili će te zemlje biti podvrgnute sankcijama. Tako mi radimo sa Indijcima, mi smo skloni da to uradimo, i uradićemo“.

I ne treba sumnjati, da će uraditi, nudeći Indiji američku naftu u zamjenu za iransku. Indija je od Irana u avgustu kupila za 56 procenata više nafte, nego prošle godine u tom istom mjesecu. Međutim, i kupovina nafte od SAD je dostigla rekordni nivo od 413 miliona barela na dan. Indijska vlada će morati napravit izbor između svojih korisnika energetskih resursa, kojima će nafta i prerađevine od nafte poskupjeti i Trampove administracije, koja prijeti da Indiji obuče „ludačku košulju“. 

Treba imati u vidu da iransku naftu  u značajnim količinama uvoze takođe Južna Koreja, Japan, Kina, Turska – a ne samo Indija. Sa Južno-Korejancima i Japancima, Vašington zna da rješava probleme, a Kina, može se reći, nema šta da izgubi: ona je već upisana u američku Strategiju  nacionalne sigurnosti SAD, kao zemlja, „koja teži da uputi izazov  američkim interesima, vrijednostima i blagostanju“. Sa istom karakteristikom u američku strategiju je upisana i Rusija. Među uvoznicima  iranske nafte Indiji teže od svih suprotstaviti se biće američkom prijatelju.

A šta će da uradi Turska? Da li ona može oslabiti  pritisak SAD na Iran zbog sopstvenih interesa? Ankara je već objelodanila povećanje trgovinske razmjene sa Iranom u 2018.godini u iznosu od 10 do 30 milijardi dolara, bez obzira na bilo kakve sankcije Vašingtona. Ipak  to ne umanjuje strah turskih biznismena od ponovnih sankcija SAD. Ove sankcije treba da stupe na snagu 4.novembra. U Turskoj još nijesu uspjeli da se oporave od povećanja američkih carina na turski aluminijum i čelik, koje su u avgustu oborile liru.Tim povodom Stratfor piše da je Vašington energično počeo da zaustavlja trgovinu turskim zlatom i da prati terminale reeksporta, preko kojih Iran razmjenjuje robu sa Turskom, Omanom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Teheran ima mogućnost da minimizira  gubitke od ponovljenih sankcija putem investicija i trgovine, koristeći se barter-aranžmanima i obračunima u nacionalnim valutama. Ankara plaća iranski gas preko glavne turske banke Halkbank, Teheran za taj novac kupuje tursko zlato, koje potom mijenja za valutu, koja im je potrebna. U takvoj šemi plaćanja pojavila se čak sopstvena kovanica – „gas za zlato“. Ipak, neko je rekao - ne šiju li već  novu ludačku košulju  u Vašingtonu za Tursku?