Vijesti Ambasade
Članak «Zašto nikome ne smeta «Turski tok»?»
Poštovani prijatelji!
Ambasada nastavlja sa inicijativom prevođenja analitičkih članaka aktuelne međunarodne tematike na srpski jezik. Zahvaljujemo Vam na komentarima i porukama koje ste nama uputuli preko naše Facebook stranice – oni su od velikog značaja za kvalitetniji odabir materijala.
Članak «Zašto nikome ne smeta «Turski tok»?» objavljen je 21. novembra ove godine na sajtu časopisa «Međunarodni život». Objavljujemo njegov prevod, pripremljen od strane Ambasade.
U slučaju korišćenja ovog materijala obavezan je link na stranicu Ambasade - montenegro.mid.ru
Zašto nikome ne smeta «Turski tok»?
Devetnaestog novembra je završena izgradnja podmorskog dijela gasovoda „Turski tok“, dužine 1800 kilometara, kojim će teći gas iz Rusije u Tursku. Predsjednik Rusije Vladimir Putin je na ceremoniji završetka gradnje podmorskog dijela „Turskog toka“ dao geopolitičku procjenu ovoga projekta: „Projekti slične vrste i ovaj projekat posebno, nijesu usmjereni protivno bilo čijim interesima. Ovakvi projekti su isključivo stvaralačkog karaktera. Njihov cilj je da razvijaju odnose među državama, da stvaraju stabilne uslove za razvoj ekonomije i da na toj osnovi povećavaju blagostanje građana naših zemalja. Realizacija projekata sličnog karaktera, i posebno ovoga, - je svijetao i dobar primjer zaštite svojih nacionalnih interesa, zato što „Turski tok“ u potpunosti odgovara interesima nacionalne ekonomije Turske Republike“. [i]
Završnom fazom ovoga projekta – puštanjem gasa, koje je predviđeno za 2019. godinu - Turska će isključiti za sebe tranzitne rizike. „Turski tok“ je redovna demonstracija toga da rusko-turski projekti ne podliježu pritiscima trećih zemalja. Očigledno je da taj pritisak postoji, ali ga prevazilaze, kako Moskva, tako i Ankara.
Ova situacija je oštar kontrast svađama oko „Sjevernog toka – 2“. SAD aktivno kritikuju ovaj projekat, službena lica, među kojima i predsjednik Donald Tramp, daju izjave o nedozvoljenoj energetskoj zavisnosti od Rusije, koja će istovremeno značiti i političku zavisnost.
Vatreni protivnici „Sjevernog toka -2“ su Ukrajina i Poljska. U ovoj poziciji Kijev i Varšava se orjentišu na SAD. Pri čemu se ispoljava dirljiva briga za interese SAD. Tako je prilikom susreta sa Donaldom Trampom, u septembru ove godine, poljski lider Andžej Duda, izrazio nadu, da će “Tramp zaustaviti izgradnju gasovoda. (...) Poljski predsjednik je takođe rekao da je sa svojim američkim kolegom razmotrio korist za SAD od zaustavljanja izgradnje: prisustvo ruskog goriva na evropskom tržištu ometa SAD prodaju svoga tečnoga gasa (SPG)“. [ii]
Oštre izjave ministra energetike SAD, Rika Peri, uvažavaju i žele da čuju samo u Kijevu i Varšavi. Sredinom novemra ove godine on je posjetio Kijev, gdje je dao niz populističkih i nelogičnih izjava: „Hvala, predsjedniče Pjotr Porošenko za vašu privrženost diversifikaciji energetike. Kao i ranije, SAD se zalažu protiv „Sjevernog toka -2“ i bilo kojeg izvora energije, koji može da postane talac nestabilnih državnih subjekata. SAD su spremne da našim saveznicima ponude ogromne i dostupne rezerve energije“. [iii]
Tokom posjete Rik Peri je je takođe izjavio da je „revolucija vrijednosti“ značila borbu za „ekonomsku slobodu“. Prema toj „slobodi“ SAD uvlače Ukrajinu, nastojeći, uz pomoć MMF-a, da povećaju cijenu gasa za stanovništvo, kako se ono zatim ne bi čudilo cijeni tečnog prirodnog gasa iz SAD.
Isporuke gasa „Sjevernim tokom-2“ mogu da počnu u januaru 2020., a „Turski tok“ će početi da isporučuje gas 2019.godine. A to znači da će tranzitne količine od 80-85% isteći iz Ukrajine na nove maršrute, a posebno, „poslije puštanja gasovoda „Turski tok“ tranzit gasa kroz Ukrajinu će se smanjiti za 12-13 milijardi kubnih metara godišnje. [iv] Ukupna količina gubitka tranzita za Ukrajinu je polovina one količine, koja se sada pušta kroz ukrajinski gasovod, a to je između 70 i 90 milijardi kubnih metara gasa.
Iz toga razloga kijevski predstavnici su već više puta izjavljivali da Ukrajina računa na podršku SAD i Evrope za zaustavljanje izgradnje gasovoda „Sjeverni tok-2“. Zašto nema sličnih izjava povodom „Turskog toka“?
Ukrajina je uvijek aktivno protestvovala protiv izgradnje „Sjevernog toka-2“, međutim, nije posebnu pažnju poklanjala „Turskom toku“. Jednostavno su konstatovane činjenice i moguće posljedice ovoga gasovoda. U jesen 2017.godine predsjednik uprave NAK “Naftagas Ukrajine“, Andrej Koboljev je konstatovao: „Izgradnja druge polovine „Turskog toka“ može da bude završena u 2018.godini. Već je izgrađena približno polovina. Druga polovina će biti završena sljedeće godine. Očekujemo da će, moguće, čak krajem sljedeće godine, biti postavljena prva cijev „Turskog toka“, koja će zauzeti dio tranzita kroz teritoriju Ukrajine“. [v]
Pozicija SAD u odnosu na „Turski tok“ nikad nije bila tako glasna i istrajna, kao prema „Sjevernom toku-2“. U tom istom kontekstu, bez obzira na prijetnju svojim ekonomskim interesima, ponašala se Ukrajina. Čak i lideri Medžlisa (zabranjena organizacija u RF), koji pretenduju na posebne odnose sa Ankarom, nijesu protestvovali protiv „Turskog toka“, odlično shvatajući da ih ova lažna podrška koja je u interesu SAD, može koštati značajnijih i važnijih odnosa sa Turskom.
U čemu je tajna takve nepažnje ili dobronamjernosti prema „Turskom toku“? Interes SAD je da preortjentiše Evropu na svoj tečni gas, koji skupo košta, ali će zato Starom svijetu donijeti demokratiju, i takođe će nastaviti antirusku politiku. Svađati se sa zemljom, koja je članica NATO i ima jedan od ključnih uticaja na Bližnjem Istoku i u sirijskom konfliktu SAD, po svemu sudeći, nijesu spremne.
Evropi je potreban gas, i njoj je, u glavnom, svejedno kojom će maršrutom on teći, glavno je – minimizacija nekomercijalnih rizika (sa čime Kijev ima problema), i adekvatna cijena.
Interes Ukrajine je da sačuva tranzit ruskog gasa, da pri tome pređe na kupovinu američkog tečnog prirodnog gasa i da ubijedi Evropsku uniju u neophodnost takve šeme. Strahovanje Ukraijne ima konkretne cifarske pokazatelje: „...realizacija projekta gasovoda „Sjeverni tok-2“od strane ruskog „Gasproma“ spada u red osnovnih fiskalnih rizika za Ukrajinu. Ukrajina će izgubiti do 3% bruto dohotka“[vi]
Još nekoliko riječi o čudnoj logici: ministar inostranih poslova Ukrajine, Pavel Klimkin, istrajava na produžetku ugovora o tranzitu gasa iz Rusije od 2020, što bi, po njegovom mišljenju, doprinijelo najbržoj evrointegraciji zemlje.Ali ni tu ne ide sve glatko. Ukrajinski činovnici koji brinu o energetici, planirali su da prodajom transportnog sistema gasa minimiziraju tranzitne rizike. Procjenu vrijednosti transportnog sistema gasa utvrdio je direktor Nacinalne akcionarske kompanije „Naftagas“, Andrej Koboljev: „Cijena ukrajinskog transportnog sistema gasa iznosi oko 14 milijardi dolara. Pri čemu je prvi čovjek „Naftagasa“ primijetio da niko od evropskih partnera nema želju da po takvoj cijeni kupi ukrajinski transportni sistem gasa. Tako ga je kompanija Ernst&Young procijenila na 329 milijardi grivni (11,9 milijardi dolara).S tim u vezi Ukrajina će morati da traži kupce „Cijevi“ van granica Evropske Unije“. [vii] Aluzija je providna: kupac van granica Evropske Unije je samo jedan – SAD.
Iščupati Ukrajinu iz mirnog konteksta međudržavnih odnosa, znači držati je u stanju napetosti i konflikta sa Rusijom. Takvi su ciljevi Vašingtona. Ipak ukrajinsko rukovodstvo ove ciljeve u potpunosti podržava. Kijev gaji iluzije da se SAD staraju o ekonomskom blagostanju u Ukrajini. Ukrajinsko tržište nije baš interesantno SAD, koliko evropsko. Zato Ukrajinu koriste kao instrument rata za tržište Evropske Unije.
Turska je članica NATO, značajan igrač na Bliskom Istoku, branik između Evrope i izbjeglica. Ankara ima realan uticaj na političke procese i situaciju, kako u Evropi, tako i na Bliskom Istoku. Ovakva pozicija i omogućava Predsjedniku, Redžepu Taipu Erdoganu da igra sopstvenu igru i da štiti interese zemlje. Da ima Tursku za neprijatelja, Ukrajina, koja nema ni svoju igru, ni težinu u politici, ne odlučuje se. Inače Ankara bi prestala da uzima u obzir brojne interese Kijeva u oblasti Crnog mora. A tranzit gasa kroz Ukrajinu, prema riječima predsjednika Rusije, Vladimira Putina, sačuvaće se samo u slučaju ako Kijev dokaže njegovu ekonomsku cjelishodnost.
[i] http://kremlin.ru/events/president/news/59152
[ii] https://ria.ru/economy/20180919/1528862615.html
[iii] https://ukraina.ru/exclusive/20181114/1021754745.html
[iv] https://ukraina.ru/news/20181120/1021805351.html
[v] https://www.rbc.ua/rus/news/stroitelstvo-vtoroy-poloviny-turetskogo-potoka-1512160092.html
[vi] https://www.rbc.ua/rus/news/ukraina-rasschityvaet-podderzhku-ssha-ostanovke-1538761589.html
[vii] https://ukraina.ru/news/20181119/1021798018.html
